O istraživanju

"Ako propadne Borovo, propast će i Jugoslavija", ponavljali su radnici Borova krajem 1980-ih. Ova fraza malo će značiti prosječnom čitatelju. Možda će ga navesti na pomisao da su radnici govorili o 23 nacionalnosti koje su radile u kombinatu; no, to je samo dio priče. Vukovar kao grad sa snažnom radničkom tradicijom u potpunosti je izbrisan iz našeg kolektivnog sjećanja. Zajedno s njim izgubljeno je i sve povezano s radom, radništvom, industrijom koja nosi jedan grad; zanemareno je klasno iskustvo i klasna perspektiva.

U istraživanju* “Kontinuitet društvenih sukoba 1988.-1991.: kombinat Borovo” kroz studiju slučaja proučavali smo veze između radničkih štrajkova, odnosno klasnih sukoba s kraja osamdesetih i početka nasilnih sukoba iz devedesetih. Krećući od štrajka 1988., pokušali smo rekonstruirati iskustvo borovskoga radništva do ljeta 1991., promjenu njihove pozicije s obzirom na promjene u jugoslavenskom društvu, ali i dostupne strategije za artikulaciju njihovih interesa; prije svega otpor općem srozavanju životnog standarda, osiromašenju i prekarizaciji rada. Za ovu rekonstrukciju služili smo se tjednikom kombinata i dubinskim intervjuima s bivšim radnicima i radnicama Borova.

Istraživanje je pred nas postavilo niz izazova i problema. Neki od njih praktične su prirode: dokumentacija kombinata iz perioda koji nas zanima nedostupna je (uništena ili nestala), nekih brojeva tvorničkog tjednika nema u Gradskom muzeju u Vukovaru, do nekih sudionika događaja nismo uspjeli doći. Drugi su proizvod ideoloških preslagivanja kojima se bavimo: Grad Vukovar, danas sveden na status žrtve, iz perspektive našeg istraživanja pojavljuje se kao industrijski i radnički grad, u kojem je multietničnost banalna životna činjenica, a njegovi stanovnici ljudi prvenstveno zainteresirani za egzistencijalna pitanja. Da bismo upoznali ovakav Vukovar, potrebno je oduprijeti se čitanju povijesti unazad i izaći iz okvira nacionalnih projekata nastalih na ruševinama socijalističke Jugoslavije. Ovakav pristup omogućava nam da i sadašnji trenutak sagledamo u svjetlu svega potisnutog iz društvene memorije.

Smatramo da ovo istraživanje može dati doprinos progresivnoj društvenoj promjeni danas, kada prepoznajemo trendove slične onima s kraja osamdesetih. Aktualna pitanja koje ono otvara ne tiču se samo sjećanja, već i organizacije, podrške i solidarnosti: iz kojih razloga mobilizacijski potencijal radništva 1980-ih nije stvorio željenu društvenu promjenu? Koji su bili faktori slabljenja i fragmentacije radničkog otpora? Koji je oblik savezništva mogao pomoći kako bi se potencijal radničkog bunta iskoristio? I kako te lekcije odgovaraju na današnja izvanredna stanja?

Grupa Borovo


* Istraživanje je započelo je 2013. godine na kolegiju “Ekonomska nejednakost i radnička prava” na Mirovnim studijima, neformalnom edukacijskom programu Centra za mirovne studije, u suradnji s Bazom za radničku inicijativu i demokratizaciju. Tu se okupila manja grupa entuzijasta koju je ova tema zainteresirala te se volonterski posvetila istraživanju. Nesebičnu i neprocjenjivu pomoć dobili smo od bivših radnika Borova Ivice Žabića i Ivana Hubaleka, na čemu smo im neizmjerno zahvalni.